GM Božidar Bonja Ivanović: Misaona inteligencija i mašinski šah
Sumorni vijek šahovske umjetnosti
Kad je šah u pitanju, valja se zamisliti u šta će se pretvoriti jedna igra, koja je vjekovima osvajala svoje pristalice originalnim zamislima i umjetničkim djelima. Sad već i sami ljubitelji šaha uvidjaju da pregaoci tehnološke revolucije prevode njihovu omiljenu igru u neki drugi svijet i neke druge dimenzije. Uskoro šahisti neće morati ni da misle, jer će im rješenja dolaziti pritiskom na dugme. Da li će se medju vodećim igračima naći ličnost poput Fišera ili Talja, koji će stati u odbranu šahovske umjetnosti, pokazaće vrijeme. Ili će ih novac ubijediti u neminovnost „sveukupnog progresa“, koji život i umjetnost, te najljepše darove od prirode, pretvaraju u virtuelne tvorevine mašinskog svijeta.
U prilog ovom stavu ide činjeniica da je, upravo iz tih razloga, odavno počela da pada popularnost šahu. Nema više onih sjajnih ličnosti koje su, i u šahu i van njega, umjeli da oduševe svojim znajem i duhom. Sjetimo se Emanuela Laskera, doktora filozofije i matematike, za kojeg je Ajnštaj rekao da je šteta što se bavi šahom, jer bi bio genije u matematici. Zatim, Aleksandra Aljehina, doktora prava sa Sorbone i čovjeka koji je govorio osam jezika. Pomislimo dalje, na Mihaila Botvinika, doktora elektrotehničkih nauka SSSR-a, pa na ljude koji su, van sale, oduševljavali svoje pristalice, kao Vasilij Smislov ruskim romansama, ili Mark Tajmanov virtuoznošću na klaviru.
Možemo još nabrajati takvih imena, ali je osnovno što je šah imao obilježje kulturno – sportskog dogadjaja, koji se odvija u pozorišnom ambijentu, sa publikom u parteru koja prati igru na demonstracionim tablama, pokušavajući da sama pronikne u tajne trenutne pozicije. Zato su nekad turniri kandidata i Olimpijade imale posebnu draž. Može se zamisliti kako danas izgledaju masovna takmičenja, na kojima učestvuje skoro 3.000 muškaraca i žena. U najmanju ruku naporno je pratiti te borbe, gdje se čovjek prosto mora pogubiti u tim ogromnim halama, a juriti za elektronskim informacijama nema ni smisla ni draži.
Sve to se ne radi u interesu šaha, već u profitersko – propagandne svrhe raznih udruženja i pojedinaca. Taj pogubni efekat novouvedenog „švajcarskog sistema“ igre i mjerenja vrijednosti igrača po osnovu novine zvane „rating“, najavio sam od samog početka, tačnije sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Ljudi misle da će ih kompjuteri sačuvati od pravljenja grešaka. Ustvari, sa njima će činiti greške još brže! –Adam Osborne (1939 – 2003)
Izvor: Blog Šah-mat liste koju uredjuje FM Goran Tomić (ceo tekst može da se nadje ovde)
Mihail Botvink i Božidar Ivanović, Cetinje 1971
.
.
